Pohvale knjizi Proces prisutnosti
Proces prisutnosti predstavlja čudesnu psihološku i duhovnu pobjedu.
Michaelovi uvidi su dublji i obuhvatniji od bilo kojih s kojim sam se
susrela tijekom svoje osobne i profesionalne tridesetogodišnje prakse.
Bit temeljitog psihološkog rada uspio je uskladiti s duhovnim rastom, a
to je razumijevanje uspio prenijeti u logičan, sekvencijalan i jednostavan
proces iscjeljivanja i otpuštanja starih i tvrdokornih prepreka.
Sušan Simpson, doktorica psihologije, Parksville,
Britanska Kolumbija, Kanada
Proces prisutnosti nije samo još jedna od knjiga za samopomoć, nego
praktičan alat koji nam pomaže da uzde svojega života i svoje svrhe s
poštovanjem i suosjećanjem preuzmemo u vlastite ruke.
Barbara Mowat, predsjednica Instituta za globalne veze i komunikacije,
Abbotsford, Kanada
Je li možda uistinu točno da nama upravlja neki program čijega
postojanja nismo svjesni? Proces prisutnosti poziva nas da kroz vlastito
iskustvo dobijemo odgovore na to pitanje.
Pete Pietrie, hortikulturolog, Dhahran, Kraljevstvo Saudijske Arabije
Iz knjige...
Proces prisutnosti nas uz to upoznaje s idejom koja je posve strana
vanjskome svijetu promjenjivih uvjeta: da moć naše Unutarnje prisutnosti
ne poznaje nikakve prepreke. Osobno sam se uvjerio da Proces uspješno
razrješava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu,
bijes, strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje
unutarnje neravnoteže. Također ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda,
poboljšava sportske i stvaralačke sposobnosti te oživljuje duhovne
aktivnosti od joge do meditacije. Taj mi Proces neprestano pokazuje
da nas naše duboko potisnute emocionalne tegobe na nesvjestan način
odvajaju od sadašnjeg trenutka u životnom iskustvu te da mentalna
stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizičkih očitovanja
neravnoteže koja se pretvaraju u simptome bolesti. Proces prisutnosti
u svojoj je suštini put koji nam omogućuje da se oslobodimo emoci-
onalnih blokada i integriramo ih. Stoga je to putovanje prema našem
emocionalnom rastu, put svjesnog »odrastanja«
S onu stranu ovisnosti i patnje
Kad je riječ o Procesu prisutnosti, ovisnosti i bolesti (kronična bolest/
oboljenje) predstavljaju isto stanje: i jedno i drugo su vanjska očitovanja
nerazriješene nelagode emocionalnog tijela. Osim toga, iako sada nećemo
konkretno raspravljati o takvim stanjima, smatramo da u istu kategoriju s
ovisnostima i bolestima spadaju i sve alergije. Alergija je stanje koje je
potpuno suprotno ovisnosti. Kad smo ovisni, u svoje polje neprestano
privlačimo konkretno vanjsko iskustvo, a kad imamo alergiju, neprestano
odbijamo konkretno vanjsko iskustvo iz svojeg okruženja. Međutim,
uzroci tih stanja povezani su s nerazriješenom nelagodom u emocionalnom
tijelu.
Proces prisutnosti iznimno je uspješan, jer nas dovodi do potpunog
neutraliziranja naših ovisnosti i bolesti, bez obzira na to koliko nas dugo muče
ili u kojoj smo im mjeri dopustili da utječu na naš život. Proces nam ne
obećava »lijek«, jer pravi lijek je odr/edište, nego nas uči kako krenuti na
trajno unutarnje putovanje prema emocionalnoj ravnoteži koja će nas
automatski odvesti onkraj očitovanja tih vanjskih iskustava neravnoteže. Nitko
nije neosjetljiv na vanjsko iskustvo »uravnoteženog življenja«, bez obzira na to
koliko je teško stanje u kojemu se nalazimo. To je pitanje osobne volje,
predanosti i dosljednosti. Ako uistinu namjeravamo potaknuti moć svoje
Unutarnje prisutnosti i ako nam je ta namjera neprestano na umu, uspjeh je
neminovan.
Proces prisutnosti će nam pokazati da su sve ovisnosti, bez obzira na to je li
riječ o zabranjenim drogama, alkoholu, hrani, seksu, kockanju ili lijekovima,
zapravo postupci samoizlječenja koji se očituju u pokušaju da ublažimo
nelagodu u emocionalnom tijelu ili ovladamo njome. U tome su smislu
ovisnosti i oboljenja istovjetna stanja s različitim vanjskim maskama. Kad se
ne bi priklonio postupku samoizlječenja, kod ovisnika bi se neminovno
pojavila neka bolest. Kad bi se lijekovima na recept uspješno potisnula
bolest, tada bi se isto stanje očitovalo kao ovisnost. Oba su stanja vanjsko
očitovanje neugodnog naboja u emocionalnom tijelu. Posve isti emocionalni
naboj može se očitovati kao ovisnost ili kao bolest, ovisno o individualnim
okolnostima. Tu uzročnu unutarnju nelagodu nazivamo negativnim
emocionalnim nabojem. Svi posjedujemo negativan emocionalni naboj sve
dok ponovno ne zakoračimo u posvemašnju svjesnost sadašnjeg trenutka.
Kad u dovoljnoj mjeri neutraliziramo negativan emocionalni naboj više
ne postoji temelj za ovisnosti ili bolesti. Stoga ne postoji ništa što bismo
trebali liječiti i .zato se naše ovisničko ponašanje ili simptomi automatski
povlače. Na temelju te jednostavne spoznaje Proces zauzima stav koji bismo mogli smatrati neuobičajenim ili spornim kad je riječ o
vraćanju ravnoteže ljudima koji su se priklonili ovisničkom ponašanju
ili lijekovima na recept kao sredstvima ublažavanja ili ovladavanja
nelagode u svom emocionalnom tijelu.
Da bismo mogli krenuti s Procesom od nas se ne traži da se
odreknemo svojih pokušaja samoizlječenja.
Drugim riječima, kao što se od nas ne traži da dodatno povećamo
vanjske aktivnosti (dramu) dok se bavimo ovim Procesom, također se ne
trebamo prisiljavati da se odreknemo ovisnosti ili lijekova prije upuštanja
u Proces. Od nas se traži da imamo na umu kako je naše ovisničko pona-
šanje ne samo posljedica, nego do ovoga trenutka našeg životnog iskustva
također i prijeko potreban čin samoizlječenja. Međutim, od nas se traži
da se svojih postupaka samoizlječenja odreknemo dok se bavimo
svakodnevnim vježbama disanja i dok čitamo napisane materijale za
svaki sastanak.
Pokušamo li se odreći tih postupaka samoizlječenja prije nego što smo
počeli uspješno smanjivati negativan naboj u emocionalnom tijelu, upast
ćemo u stanje nesvjesnosti u kojemu možda ne bismo mogli nastaviti s
Procesom, osjećali bismo se preopterećeni i izgubili bismo snagu, te bismo
se s još većim intenzitetom vratili svojim ovisničkim postupcima.
Medicinski savjet: Na isti se način od ljudi koji pate od neke bolesti
ne traži da promijene lijekove ili bilo koju drugu propisanu terapeutsku
metodu kad započnu s Procesom. Trebamo nastaviti živjeti kao i prije.
No, trebamo pomno pratiti učinke koje propisani lijekovi imaju na naša
životna iskustva dok smo u Procesu. Ako otkrijemo da se reakcija na lijek
mijenja, odmah se moramo posavjetovati s liječnikom, zatražiti pregled i
provjeriti stanje. To je prijeko potrebno jer, kako se negativni emocionalni
naboj smanjuje, tako se smanjuje i potreba za lijekovima. To se očituje u
činjenici da nam lijekovi postaju prejaki. Tada trebamo otići liječniku i
zatražiti ponovni pregled te smanjenje propisane količine lijekova.
Prije nego što se prepustimo Procesu prisutnosti od nas se ne traži
da se bilo čega odreknemo, jer ništa ne možemo promijeniti baveći se
posljedicama. Ne zaboravite, sve naše ovisnosti i bolesti su posljedica,
pa su posljedica i ovisničko ponašanje i potreba za uzimanjem lijekova.
Umjesto da energiju trošimo na prisilan pokušaj odricanja, korisnije je da se usredotočimo na neutraliziranje uzroka našega stanja tako što
ćemo se pridržavati uputa koje dobivamo u Procesu.
Međutim, moramo naglasiti da od Procesa prisutnosti ne možemo
imati koristi ako smo pod tako jakim utjecajem lijekova ili drugih tvari da
smo posve nesposobni baviti se čitanjem, Izjavama za buđenje Prisutnosti
i vježbama disanja. Pod takvim je okolnostima pametnije najprije otići
na rehabilitaciju kako bismo se oslobodili ovisnosti i ponovno postigli
razinu mentalne jasnoće koja nam omogućuje baviti se zahtjevima Procesa.
Rehabilitacijska terapija može nam pomoći da se »oporavimo«, tako da nam
se uvelike poboljša razina razumijevanja. Međutim, takva vrsta oporavka
je, kao što ćemo to uskoro objasniti, samo opasno stanje tihoga očajanja.
Bez obzira na to, bistri nam um, a time omogućuje da se pridržavamo
discipline. Kad prođemo kroz rehabilitacijsku terapiju odmah se trebamo
posvetiti Procesu prisutnosti i poduzeti neophodne korake kako bismo
promijenili uzrok svojih neuravnoteženih životnih iskustava.
Kad iskustveno prođemo kroz Proces prisutnosti i to najbolje što
možemo, negativan emocionalni naboj automatski će se i značajno ubla-
žiti. Također ćemo naučiti percepcijske metode koje će nam omogućiti
da ga neprestano neutraliziramo. Kad se jednom upustimo u Proces on
neminovno vraća ravnotežu kvaliteti našeg životnog iskustva. Razdoblje
koje nam je potrebno da bismo potpuno vratili ravnotežu našem vanj-
skom iskustvu ovisi o tome koliko smo spremni raditi na sebi. Što više
smanjimo svoju unutarnju, emocionalnu nelagodu, to će naša vanjska
ovisnost biti blaža i manje će nam trebati različiti lijekovi. U jednom
trenutku vino će nam postati gorko, cigareta odvratna, a droga odbojna.
Dok su nam sredstva za samoizlječenje potrebna, samo nam se čini da
nam pružaju užitak ili nas liječe. Kad nam više ne trebaju, zadovoljstvo
se pretvara u gorčinu, a olakšanje u nelagodu. Što prisutniji postajemo
u svom fizičkom, mentalnom i emocionalnom tijelu, to više osjećamo
kako uistinu na nas djeluju lijekovi ili droga. Nema nikakva zadovoljstva
u gutanju potencijalno otrovnih tvari. Čini nam se da su nam takvi
postupci korisni samo zbog nelagode u emocionalnom tijelu.
Primjer za pretilost iz knjige
Kako bismo stekli dublji uvid u to na koji način promjene u fizičkom,
mentalnom i emocionalnom tijelu utječu na kvalitetu naših životnih
iskustava, istražit ćemo stanje odrasle osobe koja se bori s ozbiljnom
pretilošću. Budući da je pretila osoba u našem primjeru posve »nor-
malna« odrasla osoba, i nju su možda, kao i sve nas, posve začarali fizički
vidovi njezina svijeta. To znači da osoba smatra kako se uzrok njezina
nelagodnog životnog iskustva krije u površini stvarnosti. Zbog toga
će zadatku mršavljenja vjerojatno pristupiti kao da je riječ o isključivo
fizičkom postupku, pretpostavljajući da otklanjanje pretilosti jednostavno
obuhvaća otklanjanje pretjerane masnoće iz fizičkog tijela.
Ako se prikloni tom fizičkom pristupu, mogla bi se odlučiti za prehranu
bez masnoća ili se koristiti tabletama za mršavljenje koje će rastvoriti
masnoće u organizmu. Također bi mogla započeti s programom vježbi
ili produžiti vrijeme vježbanja kako bi sagorjela nepotrebne kalorije.
Mogla bi se čak podvrgnuti radikalnom fizičkom postupku kao što je podvezivanje želuca ili spajanje zubi. To su sve fizički pristupi. Svi se
bave posljedicom, a ne uzrokom debljine. Razlikuju se po vremenu
potrebnom za očitovanje posljedica, ovisno o tome koliko su drastične
njihove fizičke mjere. Ti su pristupi naporni. Neki od njih doslovce traže
krv, znoj i suze, kao i znatna financijska sredstva.
Međutim, čak ako i dođe do gubitka težine, to ne jamči ishod za kojim je
osoba uistinu tragala. Možda se neko vrijeme bolje osjeća jer i bolje izgleda,
ali i taj će se osjećaj s vremenom izgubiti, jer uzrok pretilosti nikada nije
fizički. Nijedna dijeta nije dugoročno uspješna. Podvezivanje želuca ne
može otkloniti nelagodu emocionalne uznemirenosti koju pretila osoba
ne može probaviti. Spajanje zubi ne omogućuje pretiloj osobi da se izrazi
i tako pozabavi potisnutim emocijama. Stoga, iako takvi postupci mogu
donijeti brze rezultate ovisno o njihovoj drastičnosti, osjećaj dobrobiti koje
kroz njih dobijemo nije izvoran i stoga je privremen. Kad se unutarnja
bol naposljetku vrati, može postati razorna, jer više nema oduška.
Takvi fizički postupci ne razrješavaju nesvjesne negativne mentalne
aktivnosti koje se odnose na sliku o samome sebi, niti mogu utišati
unutarnje emocionalne erupcije koje se na fizičkoj razini očituju kao
prejedanje. Mogu zaustaviti prejedanje, ali ovisnost o hrani kao sredstvo
samoizlječenja, umirenja i kontrole nad onim što se događa u emocional-
nom tijelu prenijet će se na druga područja. Osoba neko vrijeme može
bolje izgledati, ali su joj misli i dalje prožete negativnošću. Bez obzira
na to koliko je kilograma izgubila kirurškim ili nekim drugim putem,
ispod površine se ipak neće osjećati dobro. To će se pokazati kasnije.
Posljedice uvođenja drastičnih fizičkih promjena osjete se u našem
odnosu prema mentalnom i emocionalnom tijelu. Isključivo fizičke
promjene pogoršavaju nam mentalno i emocionalno stanje. Što svoju
patnju više prikrivamo oslanjajući se na fizičke promjene, to se u men-
talnom i emocionalnom smislu lošije osjećamo. Na kraju će se umjetan
mjehurić kirurški oblikovanog lijepog tijela rasprsnuti u mentalni kaos
i emocionalnu katastrofu. To će se kad-tad dogoditi.
Onoga trenutka
kad se novom fizičkom izgledu više nitko ne bude divio, osobu će
prožeti unutarnji očaj. Kad putem isključivo fizičkih promjena poku-
šavate razriješiti nelagodu u kvaliteti svog životnog iskustva, stvarate
emocionalnu bombu. Jednoga će dana eksplodirati.
Ako pretila osoba dođe do svojevrsnih spoznaja zahvaljujući nepre-
stanim neuspjesima do kojih dovodi isključivo fizički pristup, mogla
bi pokušati promijeniti svoje psihičko stanje. Drugim riječima, mogla
bi promijeniti način razmišljanja o hrani koju jede ili o slici koju o
sebi ima čitavog života. Mogla bi stići do točke u kojoj bi shvatila da
joj negativni misaoni obrasci nisu korisni. Mogla bi krenuti na tečaj o
moći uma ili pozitivnih afirmacija. Takvim će pokušajima promjene
načina razmišljanja nešto postići, iako će ishod biti ograničen. Ako se
dosljedno pridržava stava da je um jači od materije, na kraju će početi
mršavjeti, ali samo do određene točke. Promijenit će svoje fizičko stanje,
ali mnogo sporije nego da se zadržala na fizičkim postupcima.
Nažalost, svaka promjena koju postigne putem promjene načina
razmišljanja također će biti privremena, jer se još uvijek bavi samo
posljedicom, odnosno vlastitim mislima. Još nije pokušala uistinu pro-
mijeniti uzroke. Pod takvim okolnostima mogla bi smršavjeti, ali neće
dosegnuti optimalnu težinu. Ako i uspije u tome, morat će se truditi
da je održi. Do toga dolazi zato što, iako je uspjela potaknuti promjenu
u svjesnim misaonim procesima, neće uspjeti zaštiti kvalitetu svog
iskustva od negativnog djelovanja nesvjesnih misli.
Integriranje nesvjesnih negativnih misaonih obrazaca moguće je samo
kad promijenimo uvjete emocionalnog tijela, iz kojega misli i izranjaju.
Stupanj do kojeg se nastavlja negativna nesvjesna zbrka pretile osobe
stoga će određivati i stupanj do kojeg će se njezino tijelo držati pretjerane
težine. I dalje će biti u opasnosti da povremeno isklizne iz tračnica. Kad
se to dogodi, ponovno će početi jesti prevelike količine pogrešne hrane,
a počet će gajiti i negativne misli o svom nediscipliniranom ponašanju.
To se događa usprkos tome stoje zaključila da negativne aktivnosti nisu
korisne. Do toga dolazi zato što nije u stanju zaustaviti vlastite nesvjesne
misli koje joj uništavaju sav trud. Možda će fizički malo bolje izgledati,
možda će i malo bolje misliti o sebi, ali usprkos svemu tome, neće se uistinu
bolje osjećati. Budući da se u emocionalnom smislu ne osjeća bolje, uvijek
će biti u opasnosti da se ponovno prikloni hrani ili drugim negativnim
aktivnostima koje joj pružaju utjehu, a mogle bi potaknuti i debljanje.
Promjene koje je unijela u svoje svjesne misaone procese također će se
negativno odraziti na njezino emocionalno stanje, jer ako mijenja narav
svojih svjesnih misaonih procesa, a ne pozabavi se nesvjesnim mislima,
onda je jednostavno riječ o mentalnoj kontroli. Prije ili kasnije izgubit će
kontrolu i prevladat će je plima emocionalne zbunjenosti. Da bi se s time
mogla nositi, priklonit će se negativnom fizičkom ponašanju.
Kad naposljetku otkrije da nije u stanju unijeti bilo kakve stvarne i
trajne promjene ni u fizičko ni u mentalno stanje, naposljetku će se odlučiti
problemom debljine pozabaviti u emocionalnom smislu. To je, dakako, za
većinu ljudi najteži put, jer moramo biti spremni postati ono što jesmo.
Zbog toga ljudi najčešće tek na kraju razmišljaju o takvom pristupu.
Za uvođenje promjena u emocionalno tijelo potreban je postupan i dosljedan rad.
To nije instant rješenje, ali kad obavimo taj posao, posljedica je trajna
preobrazba. Koliko god mogao biti naporan, emocionalni rad donosi
dalekosežne pozitivne posljedice, jer se bavi uzrocima.
Debela osoba koja razriješi emocionalne probleme odmah se počinje
bolje osjećati, što se očituje u svakom vidu njezinih misaonih procesa,
a i u njezinim fizičkim okolnostima. Automatski se mijenjaju njezine
navike u jelu i pristup fizičkim odnosima sa svijetom. Zbog toga se tje-
lesna težina uravnotežuje automatski i bez ikakva napora. Ne mora se
pridržavati dijete, nego automatski počinje jesti zdraviju hranu. Hranom
više ne potiskuje nerazriješene emocije, pa stoga automatski jede manje.
Ne mora započeti ekstremno naporan program vježbi, jer automatski
uživa u svome svijetu tako što fizički sudjeluje u njemu. Budući da je
na uzročnoj razini promijenila kvalitetu svoga životnog iskustva, takva
osoba također više ne mora brinuti o nenadanom vraćanju pretilosti.
Kao što smo naveli na početku ovog poglavlja, integrativni pristup
mijenjanju kvalitete životnoga iskustva temelji se na spoznaji da su
fizičko, mentalno i emocionalno tijelo odrazi jedan drugoga, te da su
njihova iskustva povezana. Također se temelji na spoznaji da ne smijemo,
želimo li uistinu promijeniti kvalitetu životnog iskustva, gubiti vrijeme
i energiju baveći se isključivo posljedicama nerazriješenih iskustava iz
djetinjstva. Moramo mijenjati uzroke.
Kad ne bismo tratili vrijeme na fizičke ili mentalne postupke, nego
se umjesto toga usredotočili na emocionalno tijelo, to bi bio najbrži
put kojim bismo unijeli brze, djelotvorne i trajne promjene u kvalitetu
životnog iskustva. Međutim, bavljenje isključivo emocionalnim tijelom
uopće nije blag pristup i može izazvati traumatična iskustva. Najblaži
pristup uvijek je integriran i cjelovit. Obuhvaća istodoban rad na fizičkom,
mentalnom i emocionalnom tijelu, kao i namjeru da postupno stignemo
do uzročne razine, emocionalnoga tijela, i pozitivno je izmijenimo.
Nema komentara:
Objavi komentar